
Naša divna studentkinja Miljana je svoj izuzetan talenat pokazala još na samom početku kursa! I kako sama kaže, tokom vremena, dosta je čitala o stilovima nameštaja, pratila stranice dizajna i rad arhitekata koji su ujedno bili dizajneri, i rešila da i sama uzme stvari u svoje ruke i krene putem svojih snova upravo u Grandesignschool! Izvolite intervju buduće studentkinje arhitekture! 🙂
Kada ste shvatili da je dizajn enterijera ono čime želite da se bavite?
Mnogo volim umetnost i arhitekturu. U srednjoj, arhitektonskoj, školi mi je jedan od dražih delova projektovanja bio raspored nameštaja u prostoriji. Pa sam pomislila da bih mogla da spojim sve što volim i da se, kroz umetnost, bavim i arhitekturom i dizajnom enterijera.
Koji su vaši utisci o školi Grandesign?
Rado bih Grandesign school preporučila drugima, i sama sam došla preko preporuke i jako sam zadovoljna.
Da li je bilo prepreka i kako ste ih prevazišli?
Najveća prepreka na kursu je bilo potpuno izlaženje iz “kalupa”, odnosno zone komfora, koja se stvorila tokom srednje škole, i potpuno se prepustiti mašti. Zato mi je šema B bila najveći problem, ali sam je do kraja iskreno zavolela.
Kada čujete “ dizajn enterijera“, šta vam prvo pada na pamet?
Osmišljavanje rasporeda nameštaja i kreairanje neke sopstvene ideje nameštaja.
Šta biste savetovali ljudima, koji možda žele promenu u karijeri, ali imaju određene sumnjičavosti i rezerve?
Savetovala bih ih da malo prošetaju sami sa sobom i dobro razmisle šta ih interesuje, šta vole i šta ih privlači. Nakon toga da sa užim izborom interesovanja probaju samostalno da istražuju. Tada će biti 100% sigurni šta ih zanima, a šta ne, i znaće šta da izaberu.
Gde pronalazite inspiraciju za dizajn?
Ranije sam inspiraciju pronalazila u svemu, od nekih ambalaža i žica do časopisa, a sada malo više u prirodi i umetnosti.
Konačno, kakvi su vam planovi u budućnosti?
Za početak, da završim arhitektonski fakultet i nadogradim znanje dizajna enterijera, za dalje ima još vremena da bih sada detaljnije razmišljala, ali svakako ostajem u tim vodama. 🙂